<	veljača, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

design by Bahata =)
Komentari On/Off

Opis bloga

Moj cetvrti hpff. Jos se ne dam ...;)
Mijenjala sam dosta imena i blogova. Sada sam odlucila biti manje hirovita u vezi toga. Čak sam bila i odustala na dva mjeseca. Ali masta je bila jaca od mene. Kao sto bi rekao Iceman 'Izgubio je samo onaj tko odustane' .
Prvi put sam pocela pisati 2006 u deseti mjesec. Isprva sam trazila harry potter blogove samo zbog slika, pa sam tako naletila na jedan blog s pricom. Ideja mi se jako svidjela, i otvorila sam svoj. Nakon kracih i duzih izbivanja, odustajanja, opet sam tu. Dumbledore kaze u prvom filmu: 'Nije dobro boraviti u masti i zaboraviti kako zivjeti.' U jednu ruku ima pravo, ali ne potpuno.



od 1.12.07'


Free Counter



OnLinee;)



http://rudes.biz/Ljubav/?l=69931200082661

SLYTHERIN
Pure blood





LJUDI BOX JE U UREĐIVANJU,NEMOJTE SE NALJUTITI AKO JOŠ NISTE DODANI...

Laura Robin



Slytherin,5. godina.
Moj otac je Blaise Zabini,a majka Anne Robin Zabini,vidarica.
Najbolja prijateljica mi je -jedna jedina- Meg,koju poznajem otkada znam za sebe,jer su naši roditelji najbolji prijatelji. Shea i Misako su mi isto super.Od prijatelja tu su Alhir i moj najdraži rođak Ethan Selwyn.
Inače sam vedra i sarkastična osoba. Obožavam zbijati šale. Ali tu su moje česte promjene raspoloženja, zbog čega već sljedećem trenutku mogu biti najtužnija osoba na svijetu. Mislim da se dobro družim s obzirom na moju obitelj i te poteškoće.
Nemam ništa otvoreno protiv Gryffindora, ali ako mi počnu dobacivati, i ja bacim koju uvredu na račun podrijetla, mada mi čistokrvnost nije prioritet. Volim OOMS i Napitke.


Megan Nadia Fitzgerald




Slytherinska kucka. Ali ne u prenesenom smislu nego doslovno. Ona je zla i time se ponosi. Usto je i cistokrvna. U skoli ponizava i gnjavi sve koji je zivciraju. Ima tu i par Slytherina, ali su to uglavnom cure. Ljubomorne su jer ima najzgodnijeg (po njenom mišljenju) decka u skoli-Scorpiusa Malfoya. Najbolja frendica smo joj ja i Aqua. Ima zmiju Nagini (dobila je ime po Voldemortovoj). Na sestoj je godini, generacija s Albusom i Scorpiusom. Ima neke posebne moci koje je dobila od svoje kćii koju ima sa Scorpiusom.

Chiara Shiore




Chiara je polu-vjestica, polu-demon.Ima bijelu kosu i ljubicaste oci.
Ide na 4. godinu u skoli vjesticarenja i carobnjastva Hogwarts.Dumbledore ju je primio unatoc njezinoj krvi.
Što ni jedan drugi ravnatelj ne bi ucinio na njegovom mjestu.U domu je Salazara Slytherina. Nema puno prijatelja, jer je vecina ucenika izbjegava. Ne voli ljude. Jedini kojemu se iskreno raduje je njezina tarantula Willy.Vjecni je pesimist. Chiarina najbolja prijateljica, Marionette, je njezina cista suprotnost i zbog toga se dobro slazu.Misli joj cesto odlutaju,voli sanjariti. Tvrdoglava je i misli da je uvijek u pravu.Od svih predmeta najbolje joj idu carobni napitci.


Misako Uno

Za prijatelje Mimi. Profesorima poznatija kao bahato, umišljeno i razmaženo deriste.Malo je na svoju ruku. Darkerica, rokerica, punkerica, buntovnica.... Rodena je 1. listopada u Tokyu prije petnaest godina. Visoka je 165 cm, ima plavu kosu i plave oci Ima svoj poseban stil i odjeva se kako hoće.Druzi se sa svima, od strebera do sminkera. Bila je u Londonu, Sydneyu, Washingtonu... Trenutno zivi u V.Britaniji. Pise pjesme, pjeva, svira gitaru, bubnjeve i klavir. Uvijek nasmijana i vesela. Tip cure koja ne moze bez glazbe.Voli svoju obitelj i prijatelje i sve bih ucinila za njih. Velika je brbljavica i ovisna o deckima. Slusa pretezno rock,punk i pop.... Duhovita je, a kad se smije smije se do suza. Voli nositi starke i marte. Obozava crtati i zeljna avanture. Ponekad zla i bezobrazna.

Shea Nirvana Cole




5. godina, Slytherin. Živi sa svojom sestrom jer su joj umrli. Prije je imala puno prijatelja, malo onih pravih. Sada se najviše druži sa Meg, Misako i sa mnom. Iskrena je,poštena i zabavna. Ne voli laži, bahatost i umišljenost, pogotovo od ljudi do kojih joj je stalo. Hoda sa mojim rođakom, Ethanom Selwynom. Ima mačka Garfielda i zamorca Kikia. Patronus joj je lasica. Animagus je i pretvara se u risa. Zovu je Shea ili Nirva.


Leah Parkinson



Kći Pansy Parkinson i Ernija MacMilana. Nosi Pansyno prezime kako bi zaštitila oca, Ernija, koji je bezjačkog podrijetla. Jako je umišljena i bahata, i zato je svi ignoriraju, ne samo Slytherini. Zaljubljena je u Scorpiusa i jadno mu se pokušaje upucavati, iako zna da hoda s Meg i da imaju dijete. Pogotovo ne voli Misako, Sheu, Meg i mene, jer nas svi vole..;)
Uglavnom, veliki je davež i nalazi se s nama u Slytherinskoj spavaonici. Druži se sa Chiarom.


Ethan Selwyn



Moj prvi rođak. Na mojoj godini. Najbolji prijatelj mu je Scorpius. Njegov otac je u istoj situaciji jer je bio smrtonoša, tako da me on stvarno razumije. U Slytherinskoj ekipi igra na mjestu lovca. Hoda sa Sheom.


GRYFFINDOR
Brave and courious




Avril Alexandra Black




Najomiljenija i najpopularnija cura u Hogwartsu,jedino je ne vole Slytherini.Crna ovca u bitelji Black jer je u Gryffindorima,a ne u Slytherinima,a uz to su joj jos svi u obitelji smrtonose,osim nje..Na 5.godini je.Prefektica je i kapetanica gryffindorske metlobojske ekipe.Animagus je,pretvara se u crnu macu.Najbolji predmeti su joj obrana i napitci.Parsel-ustica je,to je naslijedila od svog oca,poznatog smrtonose.Ima zmijicu Lily.


Alexandra Rogue Gryffindor




Na 5. je godini u Hogwartsu.Naravno,u Gryffindorima je.Jako voli svoje prijatelje i uvijek je dobre volje.Obozava metloboj,jako ga dobro igra i ima smisla za humor.Odlicna je ucenica,a najdrazi predmeti su joj Obrana i Napitci.Animagus je,pretvara se u slatku malu macu.Roditelje joj je ubio Voldemort,pa je ona zadnja živa Gryffindorka.Patronus joj je u obliku macke.


RAVENCLAW
Smart and wise




Tara Joyce Trenzifel



Njen dom je u Francuskoj,u kristalnom dvorcu.Pohada 5. godinu,Ravenclaw je.U rodu je s Fleur,sto znaci da je polu-veela.Animagus je,pretvara se u vuka.Ima zmiju Conex.Njeni roditelji su nestali,tj. u nebitku su,carolijom su se izolirali iz ovo svijeta.Njene dvije sestre,Dana Amelie i Rona Therry idu u skolu u Beubatonx,,no ona je u Hogwartsu jer smatra da je to kvalitetnija skola.Ima posebnu moc kojom obicne predmete moze kristalizirati.Mnogi je smatraju veoma oholom,ali dobra je sa Slytherinima sto mi definitivno nesto znaci.Najdrazi predmet joj je Preobrazba.

Alhir Blackdeath




Prije je bio treci najmocniji carobnjak na svijetu,bio je bogat,nasljednik drevnih carobnjaka, vodio je Red i dobivao bitke u Ratu protiv Voldemorta.Ali onda je izgubio moc sada pokusava prezivjeti i vratiti barem dio izgubljenog. Voli citati i pisati,voli bezjacke igrice i bezjacku povijest.Hoda sa Tarom Joyce.7.godina.

petak, 22.02.2008.

Ruby

Zbunjeno sam pogledala Misako kada se zaustavila ispred Sobe Potrebe i koncetrirala na zid ispred sebe.
Soba nas je iznenada propustila u skrovitu ,jednostavnu prostoriju sa dječjim krevetićem.Meg i Scorpius su bili nadvijeni nad njega.
Osmjeh mi se širio preko lica.
«Ruby!» kriknula sam i podigla preslatku bebu iz kolijevke.Veselo me pogledala velikim očima.Pogladila sam je po glatkoj kosici.
«Za ime svega,ozbiljno ste mentalno oboljeli kad ste moje dijete odjenuli kao da će na sprovod.» tobože ogorčeno kažem i uz zamah štapića promijenim crnu boju Rubyne haljinice u zelenu.
Meg je zakolutala očima.Naviknula se da Ruby zovem 'svojim' djetetom.
«Da,Ruby,to je opet tvoja najdraža,trknuta lady L,» dobaci ona zafrkantski.
Obožavala me zvati lady L,tako me je zvala još otkada smo imale četiri godine.Meg i ja smo se poznavale otkada smo znale za sebe,jer su naši roditelji bili najbolji prijatelji. Jednog dana kao četverogodišnjakinje smo se igrale u mojoj sobi sa novim lutkama.Jedna od njih je bila lutka-princeza i na njoj je pisalo 'lady',a druga je bila dugokosa Ariela,mala sirena.
«Ne želiš tu lutku,» jasno sam u glavi čula svoj dječji glas kako se obraća Meg, «ima zelene oči i plavu kosu,baš poput mene,zato bi se ja trebala igrati s njom.Ti uzmi morsku sirenu,ima kosu baš poput tvoje.»
Meg mi je plačnim glasom odvratila, «ja želim biti lady.»
«Ne,Meg.Ja ću biti lady Laura,a ti budi princeza Ariela.»
Na Meganinom četverogodišnjem licu se nadzirala ljutnja,no brzo je zaboravila lady lutku kada je shvatila da Ariela ima ukrasne češljiće za kosu.
Meg me pogledala u oči i osmjehnula se, kao da vidjela isti prizor sa mnom ponovno.
Ruby mi je dala pretjerano vlažan poljubac i zaslinila mi pelerinu.
Kad sam je prvi put uzela u ruke bljucnula je na moju majicu. Meg je srčano ustvrdila da je to siguran znak da sam joj se svidjela. Bilo je to prije pola godine.
Uklanjala sam dugu traku sline štapićem i rekla Meg:
«Kunem se,ista ti.»
Isplazila mi je jezik.Čak je i Scorpius bio nasmijan.
«Kako to da je ona ovdje?» upitam.
«O,Narcissa nam ju je malo donijela.Nismo je vidjeli već duže vrijeme pa…»
«Poslužila se prolazom kroz tunel,» pojasni Scorpius.
Krajičkom oka uočila sam pramen zelene kose kojim se igrala Ruby.Osjetila sam zatezanje na glavi,što je značilo da je to moj pramen kose.A moja kosa je inače plava.
«Ruby,nemogući stvore!» povičem i vratim ga u prvobitno stanje.
Sposobnost izvođenja magije se već očitovala. Pogledala me nevino.
Kada ste držali Ruby u rukama,niste trebali zvečku,nego štapić.
«Dajmo im malo vremena nasamo,» šapne mi Misako. Pet minuta sam se opraštala sa Ruby,a zatim smo konačno izašli iz Sobe.

***

Srela sam Alhira na hodniku.Bio je nasmiješen.
«Štapić funkcionira?» upita me.
Osmjehnula sam se jer sam mu po licu vidjela da zna da će dobiti potvrdan odgovor.
«Eh,pa onda očito nisam pogriješio.» reče zadovoljno.
«Ma,naravno Alhire, genijalan si kao i obično,»nasmijem se.
«Samo se ti rugaj.»
«Pa,da znaš da hoću,samo moram paziti da me ne čuje Tara.»
Namjestio je lažno ozbiljan izraz lica.
«Au,ja bi je se stvarno bojao.»
Spustila sam se ponovno do jezera.Nisam očekivala da će Potter biti tamo,ali nisam znala gdje drugo da tražim.
Na moje iznenađenje još je bio. Koračala sam prema njemu rastresenim koracima.
I odjednom stala.I lupila se po čelu.Zbunjeno me gledao.
«Kunem se,mi smo najveće budale koje je svijet vidio,» slabašno izustim.
«Što je?» reče nestrpljivo.
«Pa, rijetke su knjige u Zabranjenom odjelu koje se mogu kopirati.Ali ako smo ih već kopirali…»
Po njegovu izrazu lica shvatila sam da mu je sinulo:
«…mogli smo uzeti kopije a ne prave knjige ,koje se vode u knjižnici,» reče James zabezeknuta izraza lica. Odjednom je izgledao razdražljivo.
«Čovječe,stvarno smo budale.»mrzovoljno doda.
«Da.Što ćemo napraviti?» upitam.
«Idemo po knjige,zatim pod plaštom u knjižnicu.Ti pripazi na čarolije za neprimjetnosti ,a ja ću zamijeniti knjige i na kraju skinuti 'Confundus' sa madame Pince,» reče odlučno.
Već za dvadeset minuta smo ušli u knjižnicu pod Plaštom.U njoj je bila gužva,što je čak stvaralo bolje uvjete jer je madame Pince trošila vrijeme na zurenje u učenike i njihov odnos prema njenim voljenim knjigama.
Ipak sam iskoristila 'Bešumato'.James je dosta brzo zamijenio knjige i pošli smo van.
Još je samo trebalo skinuti čaroliju sa madame Pince.
James je podigao ruku,ali ja sam ga povukla za rukav.
«Čekaj,» pogledala sam ga ispod Plašta, «ako skineš 'Confundus' dali se ona sjeti svega?»nervozno upitam. Rupa u znanju kod oboje.
James je imao isti bespomoćni izraz lica pa sam izvadila štapić i rekla:
«Mislim da je najbolje da joj izbrišemo dio pamćenja.Što je sigurno,sigurno je.»
«Jesi sigurna da to možeš?…ako zabrljaš i totalno joj izbrišeš pamćenje…»
nije bio oduševljen tom zamisli.
Pogledala sam ga i šapnula :
«Neću.»
Uperih štapić prema Zabadalu i šapnem:
«Obliviate.»
Madame Pince je samo kratko trznula glavom,pogledala oko sebe i prekorila nekog četvrtaša jer je bio preglasan.
Izašli smo ispred knjižnice.
«To!»kažem.
«Dobro je prošlo.»
«Da…pa..idem ja sad.»kažem.
«Da.Bok.Vidimo se,»reče James i ode.

petak, 25.01.2008.

Same old Gryffindor...Avada

Uh-uh. Nakon dugo vremena sinulo mi je nešto. Moje pisanje slavi godinu dana! (sjetila sam se sa četiri mjeseca zakašnjenja, tako da skoro godinu i pol :) ) Uglavnom, sjetila sam se nekih starih blogera, s nekima sam se čak i čula, neki su se vratili i nastavili pisati (POJMA nemate kako mi je to drago…ovo se posebno odnosi na Icemana i Ledu). Mislim da smo svi mi koji se čitamo jedni drugima bitni, jer da nas nitko ne čita zašto bi uopće pisali???
Zato hvala VAMA, jer meni je nevjerojatno kad čujem neku pohvalu ili sl…zato što mi je čudno da moje piskaranje nekoga zanima.
Maybe…
Something wicked this way comes
But..
Let the magic begin…

Omg, postajem sentimentalna…

HVALA!!!

Enivej…here is d story..:D

«Shea!Shea,dolazi,moraš ići sa mnom,»izvukla sam je sa sata Runa. Pogledala me kao da sam sišla s uma,zatim se počela smijati.
«Kunem se,znala sam da si luda…ali u ovoj mjeri..»počne se odupirati.
«Ideš ili ne ideš?»nestrpljivo pitam.
«Pogodi iz tri puta,» reče ona i jednostavno krene za mnom pjevušeći.
«Gdje idemo?»
«Na metlobojski teren.»odvratim.
«Tko trenira…?» upita ona.
«Gryffindori.» rečem sa osmijehom.
Shea mi je jednom prilikom rekla da misli da su Potterovi zgodni .Dva dana nisam razgovarala s njom jer sam mislila da besramno laže.To je jednostavno bio prevelik šok,jer…ne znate vi nju,za sve ostale Gryffindore drži da su jadnici.Rekla mi je da će me prokleti kažem li to ikome.
I sad je očito shvatila na što ciljam pa se zaustavila:
«Jesi li ti normalna?Radiš sve ovo jer sam..jer sam…rekla da su Potterovi zgodni?
Ovo zadnje sam praktički čitala s usana.
«Ne, beno,»kažem, «imam nekih neriješenih poslova sa starijim ah…zgodnim Pottićem(odmakla sam se par koraka jer je prijeteći podigla štapić),a ti za to vrijeme možeš gledati mlađu zgodnu verziju.»
Shea je sad bila tako crvena da stvarno ne znam s čime bi je mogla usporediti.
Bacila se u trk tako da sam i sama dala petama vjetra.
Trčale smo do terena.Tamo me je sustigla i bacila na pod.
«Ako to itko sazna…možeš samo zamisliti što bi Scorpius rekao…» sada je govorila sa ozbiljnom zabrinutošću.
«Ma da,baš sam planirala napraviti transparent,» sarkastično dobacim, «a uostalom zašto ti je stalo do Scorpiusova mišljenja? Zašto bi se njemu trebala za išta ispričavati?!» pitala sam ustajući.
Našle smo mjesto pri vrhu tribina. Nisam dalje bacala pošalice jer je Shei bilo stvarno nelagodno.
Lutala sam pogledom svuda uokolo osim terenom. Metloboj me nikada nije previše zanimao. Za razliku od mene Shea je s pažnjom pratila razvoj igre.Jedva sam dočekala kraj.James me očito primijetio pa se zaputio na tribine.
Nažalost,sa većom grupom Gryffindora.Očito im ništa nije spomenuo jer su pojedinci bili spremni na svađu na sam znak Slytherina na našim pelerinama.
«Nismo znali da su smrtonošama potrebne metlobojske vještine,Robin.»
Nije mi promakao naglasak na majčinom prezimenu pa sam se okrenula prema visokom Gryffindoru koji je to rekao,mirno ga pogledala i jasno rekla:
«Ne.»
«Što ne?»
«Zabini.Moje prezime je Zabini.»hladno kažem.
On se posprdno nasmijao:
«O,svakako napredujemo.Priznala si prezime.Sada pokaži Znamen,»podrugljivo kaže.
Sjetila sam se njegova prezimena.Thomas.Otac mu je Dean Thomas.Znala sam imena više-manje svih učenika jer je moja majka u nedostatku pametnijeg posla komentirala tko je čistokrvan a tko ne.
«Volio bi to,zar ne?» ustala sam se. Sada su nam dobacivali i ostali Gryffindori.
Ljutito sam nastavila:
«A bi li volio da baš sad, baš ovdje provjerimo koliko ti je krv prljava,Thomas?» bijesno prosikćem.
Smiješak je iščeznuo sa njegova lica i brzo je izvukao štapić.
Shea i ja smo reagirale istom munjevitom brzinom.Stajale smo jedna pored druge sa štapićima u zraku.
Jedan od Gryffindora se posprdno nasmiješio.Bio je to Albus Potter.
«Uuu,tresemo se.Vas dvije na nas šest.»podrugljivo se cerekao.
James je šutio i stajao pored njega,sa izrazom lica koji je govorio da bi radije bio na nekom drugom mjestu.
Shea je odvratila Albusu:
«Nemoj da te broj prevari.Često je vještina presudnija.»procijedi kroz zube.
«A ti misliš da je imaš.Da,baš.» reče on.
Drsko sam se nasmiješila i šapnula Shei preko ramena:
«Oprosti,ali mislim da ću mu morati isprašiti tu zgodnu guzicu.»
Shea se posprdno nacerila.
Svi Gryffindori osim Jamesa koji je stao postrance su ispalili čarolije na nas.Kako smo Shea i ja bile 'old school' napravile smo što i uvijek.
Ona je izvela upravo savršenu čaroliju štita,što je bila njena specijalnost,tako da nas je obranila od više čarolija odjednom. Dok su napadači zbunjeno zurili ja bi ih 'zbrinula'.
Thomasa sam omamila, krenula baciti 'Petrificius' na Albusa ali nepoznati Gryffindor je bacio urok za rast zubi u mom smjeru.Shea ga je presrela i omamila nepoznatog napadača.Potter me urekao 'Tarantalegrom' pa su mi se noge otele kontroli i bacile u ples.Shea je iskoristila 'Impedimentu' tako da nam ni Albus više nije bio briga.
«Finite Incatatem,» uperim štapić u svoje noge i oslobodim se uroka. Ostala su još dva Gryffindora.Jednog je Shea digla 'Petrificiusom',a drugog sam ja razoružala .Razrogačio je oči, pogledao oko sebe i pobjegao u dvorac. Shea je umrla od smijeha.
James je još stajao i bezizražajno piljio u nas.
«Super,imamo svjedoka.Možeš svojim malim prijateljima ispričati što se desilo,» rekla je Shea i udaljila se.
James je još uvijek buljio.
«Dovraga,prestani!» obrecnula sam se na njega i pošla put jezera. Krenuo je za mnom.
«Lijepo je vidjeti da tako poštuješ očevu školu,» hladno reče.
«Da,nije li?» namjerno odvratim.
Mrzim proklete Gryffindore.Boli me briga za njihovo podrijetlo,ali kad mi počnu dobacivati izgubim živce i ponašam se tako da me se ni smrtonoše ne bi posramili. Ono što najviše mrzim jest da u tim trenutcima sama sebe podsjećam na svoju majku.
«Ako nisi primjetio,stajala sam savršeno mirno dok oni nisu započeli.Uostalom,zašto se tebi moram ispričavati?!Mi se preziremo,sjećaš se?Nemoj si umisliti da smo zbog onoga odjednom najbolji prijatelji,»izbacila sam bijes.
On je i dalje stajao i samo me mirno gledao,što me izluđivalo.
«Ne vjerujem u predrasude,» reče on.
«Baš divno,» narugam se, «što hoćeš?»
Nije stigao ni otvoriti usta jer je prema nama trčala zadihana Misako.
«Brzo..Laura…Meg..zove te..mi ostali smo već vidjeli...ona želi vidjeti tebe...» nepovezano je govorila pokušavajući doći do daha.
«Pa Potteru,danas ti nije sretan dan.» zaključila se i uputila se prema dvorcu sa Mimi, pitajući se što je tako bitno s Meg???


P.S. Avada ima novi post!!!

petak, 11.01.2008.

Dnevnik Hermione Granger

Kroz prozore u Slytherinskoj ženskoj spavaonici se nadzirala mrkla noć.Sve su cure već spavale.
Čvrsto sam se zamotala u pokrivač i počela čitati knjigu uzetu iz Zabranjenog odjela.U «Čarobnjačkoj genealogiji » se govorilo uglavnom o najstarijim čistokrvnim čarobnjačkim obiteljima,odakle potječu ,miješanju loza…na jednoj magijom proširenoj stranici nalazila se cijela čistokrvna loza.Ta stranica mi je zauzela gotovo cijeli krevet .Rasprostrla sam je i bacila se na proučavanje .Bilo je tu previše imena a bila sam previše pospana da bi sada tražila svoje.Stranica se ponovno sklopila i vratila u normalnu veličinu.
Brzinski sam prelistala knjigu,da vidim hoće li mi što zapeti za oko.Ništa nisam pronašla;ali iz knjige je ispao snop pergamenata povezan konopcem.Odložila sam knjigu sa strane i počela listati pergamente,koji su očito ostali tu posljednjoj osobi kod koje se knjiga nalazila.Bilo ih je pregršt ,ali ni na jednom ni traga nekakvim bilješkama.No tu je bilo nešto čudno.
'Specialis revelio' rekla sam i snop se otvorio na drugu stranicu.
Odjednom sam se ukipila i ostala tako zuriti u štapić.Koja sam ja idiotkinja…nisam ni primijetila da funkcionira!Ushićeno sam se nasmiješila i malo jasnije shvatila Alhirove riječi.Štapić je bio tu kada mi je bio potreban.Preveliko mozganje o njemu mi je samo pomućivalo koncetraciju.Oslanjala sam se na njega s vjerom, i on je izvršavao zadatke.Wow,koji genijalni zaključci,a samo sam totalno zaboravila da me nije slušao.
'Otkrij svoje tajne' kucnem o pergament,a na njemu se tintom počnu ispisivati riječi:
«Ovaj dnevnik pripada Hermioni Jean Granger.»

Ponovila sam to ime u sebi. Primijetim da nigdje nije bilo nikakvog datuma,iako je to dnevnik.Valjda joj je služio samo kao mjesto za jadanje, utjeha.
Okrenem drugu stranicu i zaškiljim kako bi razaznala rukopis:
'..pa..postaje sve teže.Ron nas je danas napustio.Koja budala!…

Nakon ovoga je slijedila mrlja, valjda je plakala dok je pisala.Nisam uspjela razumjeti.
'…Harry je sve nervozniji,iako to ne želi priznati. Zahtjeva da idemo u Godricov Dol,usprkos mojim upozorenjima.Horkruks koji moramo nositi oko vrata i dalje otežava ionako prilično beznadnu situaciju.Nemamo nikakvih planova.Svakim danom sve više strahujem za naše živote.Nisam sigurna da nam je Dumbledore dao dovoljno oružja da bi savladali Voldemorta.Ne mogu se naviknuti na činjenicu da nismo u Hogwartsu.'

Zapanjeno sam došla do kraja stranice i podigla pogled.Ona se borila protiv Voldemorta!Ona i još neki ljudi.Dumbledore…nije li on bio ravnatelj prije McGonnagalove??
Očito su bili mladi…govori o Hogwartsu.Ravnatelj je dao zadatak ubijanja Voldemorta učenicima?Bio je luđi nego što sam mislila.
Ron…Harry…Harry…pa to mora biti…Harry Potter!Da…konačno se sve povezalo.Ron je sigurno Weasly,Ronald Weasly, Rosein otac,ona je na mojoj godini kad bolje razmislim.Granger je njena majka,sjetila sam se kako je moja majka počastila otrovnim primjedbama njenu sliku koja se pojavila u jednom Dnevnom Proroku.
Dobro,i nije tako teško nakon što sam povezala Pottera i Weaslya.
Oči su mi se počele sklapati. Zaključila sam da sam stvarno pretjerala za danas.
Spremila sam knjigu i snop pergamenata u kovčeg, na sigurno, i ovaj put upotrijebila nešto kompliciraniju kombinaciju čarolija za zaključavanje.
Dakle,od svog teksta, jedina nepoznanica mi je horkruks ,promislila sam dok sam namještala jastuk .Tim ću se pozabaviti u nekim bezbrižnijim vremenima…


***

«Mhmm…,»još sam ležala na svom krevetu, ali netko se vraški trudio da me osujeti u tom naumu.Polako sam otvarala oči,da se priviknu na svjetlo.
«Hajde,hajde,vidiš,to se događa kad se baviš knjižurinama do kasno…» odjekivao je Megin glas.
Više se nisam imala želju za polaganim buđenjem.
Naglo sam se uspravila u krevetu i uhvatila Meg za podlaktice.
«O čemu govoriš?» upitam je.
Meg je ostala zatečena.
«Pa,» započne ona, «samo sam mislila…sinoć si dokasna učila,zar ne?»
Odahnula sam i spustila se ponovno u ležeći položaj.Nisam planirala ispričati im priču o Zabranjenom odjelu. Ne znam zašto…jednostavno…dojadilo mi je ljudima objašnjavati svaku sitnicu.
«Da,»prošapćem, «jesam.A mislila sam da ti spavaš ,gnome jedan!»
Uz glasan cerek bacila sam jastuk na nju.Pogodio ju je nasred lica.Meg je smjesta pokupila sve jastuke koji su joj bili u dometu, i počela nemilosrdnu paljbu na mene.
«Nee…,» tresla sam se od smijeha.Ostale cure su se u međuvremenu probudile,jer su jastuci letjeli na sve strane.Chiara je pogodila Meg,a ja Leah Parkinson,sretna što napokon imam izliku.Nije mi bila pretjerano simpatična. Shea je jedina navukla pokrivač preko lica,očito još uvijek željna sna.Meg ju je pogodila pa je glasno opsovala i priključila se.
Nakon petnaestak minuta, 'jastučarenje' je završilo.Meg je sjedila na mom krevetu i pričala neke komične besmislice,na što bi obje popadale od smijeha.
U jednom trenutku čvrsto sam je zagrlila.
«Hvala, Meg,» kažem, «ni ne znaš koliko si dobra prijateljica.»
Ona mi je isplazila jezik i odalamila me jastukom.
Ludo,pa živi.

***

Potražila sam ime Hermione Granger u Sobi Trofeja,što se ispostavilo kao sjajna ideja,jer se njeno ime nalazilo na mnogim odličjima…Posebne zasluge školi…Najbolja Učenica godine…Glavna prefektica…itd. Našla sam i Gryffindorski pokal za ekipu godine,dok je Harry Potter bio kapetan.
Čak sam i našla očevo ime:
Blaise Zabini
Najbolji lovac

Nisam ni znala da se bavio metlobojem.
Tko zna koliko toga uopće ne znam o njemu.
«Bok.»
Osvrnula sam se i ugledala Avril Alexandru sa krpom u rukama. Pokušavala je ulaštiti golemu mjedenu posudu.
«Bok,» odvratim, «Kazna?»
«Aha.Filch je opet pošemerio jer sam urekla Gospu Norris.Stara mrcina.Kvragu,ovo je stvarno nemoguće!» rekla je bacivši krpu na pod.
Mjedena posuda je i nakon petnaest minuta čišćenja izgledala identično.
«Tergeo,» uperim štapić u nju.Situacija se zapravo vidno poboljšala.
«Probaj s tim.Mislim da ćeš ubrzati proces,»rekla sam i udaljila se.
«Eh,da,» dovikne ona za mnom, «nemoj misliti da sam sišla s uma,ali James Potter te traži.»
Duboko sam udahnula.Ha,život je težak,a usto moram tražiti Jamesa Pottera.
«Nalazi se na metlobojskom terenu.»doda Avril.



Ejloo…:p
Hehe…ovako,Meg mi je dala ideju sa onim popisom od 'pet stvari koje ne znamo o njoj'. Mislim da je to super jer se tako bolje upoznajemo, ne samo kao blogeri već i kao prijatelji. Ja ću napraviti isto a zatim štafetu prenosim na
Alhira i i Sheu.

1. Imam stvarno nezaustavljivu maštu. S jedne strane to je sjajno, jer mi nikad ne nedostaje inspiracije, a s druge prilično naporno, jer ju je teško obuzdati. Dovoljno je da mi uputite jednu riječ i ja ću s njom povezati tisuće asocijacija. Umara. Pogotovo kada pokušavate zaspati. :D

2. Savršeno se svađam. Ozbiljno, čak mi i starci priznaju. Uvijek imam protuargument, užasno sam tvrdoglava i NIKAD neću prešutjeti ili preći preko nečega (nepravednoga). Zato razmišljam o tome da budem odvjetnica…ali opet, to mi se čini kao tako stresan i predvidiv posao.

3. Od glazbe slušam SVE. Ali ne baš i cajke, samo tu i tamo koja da se i ja malo nasmijem…;)
Najviše slušam rap; 2pac, Eminem, Dmx, Missy, P.Diddy, Lloyd Banks, Timbaland…
Što se tiče rocka obožavam Evanescence(pogotovo u depresivnim vremenima),Bon Jovija i Bijelo Dugme.
Najvažnije mi je da pjesma ima 'ono nešto' i dobar ritam.

4.Često knjige koje sam već čitala čitam ponovno. Tako da sve omiljene knjige znam napamet. Recimo, svaki nastavak Harrya Pottera sam pročitala tri puta. Ludo, ali što mogu, uvijek se vraćam klasicima..:p
NE VOLIM ljubavne romane,tipa Danielle Steel…to mi je grozno..presladunjavo, ali zato mi se sviđa Susan Elizabeth Philips, jer je realna i ima bolje zaplete.I sarkazam, da ne zaboravim..J
Osim toga očajno sam osjetljiva na pravopis. Mislim da po jednom djelu ovoga bloga ne biste zaključili da sam Splićanka, jer se zbog raznolikih čitatelja trudim biti književna. Smeta mi kada ljudi ne znaju pisati 'č' i 'ć'. Nije da to ne mogu vidjeti, jednostavno me malo bocka u oči…J

5. Obožavam aute i znam voziti(ne brinite se, nećete me vidjeti na cesti, imam samo 15).
Uglavnom vozim po livadi kada idem sa starcima na selo…hahaha. O Bože.

JOŠ JEDNA OBAVIJEST: posjetite ovaj blog:
AVADA KEDAVRA--blog koji sam čitala,ali ice man je neko vrijeme bio odlučio prestati pisati...:(
zatim sam mu poslala alarmantan mail i on se vratio...i posvetio mi post...tnx
nije hpff...on piše o svom viđenju Harrya Pottera...kratko,jasno i iskreno...pa pogledajte..

petak, 04.01.2008.

Zabranjeni odjel

«Bok,Laura,» rekao je Alhir, «što ti radiš ovdje?»
Po licu mu se vidjelo da nije spavao noćima.Alhir je bio jedan od najvećih čarobnjaka,ali sada zasigurno nije izgledao previše ponosan na sebe kao nekada.
Sjednem u naslonjač,a on poprati moj postupak.
«Znam da će ti ovo zvučati glupo…možda čak i bezobzirno, ali trebam pomoć.Znam sve ,razumijem kako ti je…ali ipak…ti imaš iskustvo, a to ti nitko ne može oduzeti.Samo bi te zamolila da pokušaš,» govorila sam vrlo smireno.
Samo sjedio i kimao glavom.
«Moj štapić,» rekla sam i izvadila ga iz pelerine.Sad sam već i ja počela polako histerizirati:
«On…ne funkcionira!Čak ni najjednostavnije čarolije…,»
Postavila sam pitanje koje me najviše mučilo:
«Je li moguće da gubim moć?Ili postajem hrkan?»
Alhir je pokušao nekoliko lakših čarolija s njim.U njegovim rukama je funkcionirao.
«Pa,» reče on, «ne trebaš sad toliko paničariti.Nisam stručnjak za štapiće,ali mislim da nije problem u štapiću nego…»
«U meni?» prošapćem.On me pogleda:
«Ne,problem je u onome što ti odvraća koncentraciju.Događa li se što ozbiljno u zadnje vrijeme?» upita me smireno.
Događa li se što…?U zadnje vrijeme…?
'Možda cijeli moj život,Alhire!' htjela sam dobaciti.No ipak,nemaju svi ljudi oca u izgnanstvu, ni ogorčenu majku koja proklinje svoju sudbinu.
Zašto bi ih onda,za ime svega,davila s tim?
«Mda…moglo bi se to tako reći.Stalni stres.»promrmljam.
«Pa,kad razbistriš glavu i koncentriraš se,vjerujem da neće biti problema.Ili kad riješiš te probleme.»
«Mda.»ponovim.Da,baš.Mislim,nije da nisam vjerovala u tu teoriju,ali rješavanje mojih životnih problema u par dana bi bilo realno otprilike koliko i šansa da Peeves prestane gurati Gospu Norris u oklope po hodnicima.
Ali opet se podsjetim, Alhir o tome ništa ne zna,a izgleda kao da već ima dovoljno vlastitih problema.

***

Oglasilo se zvono.
«Idem do knjižnice!»viknem Shei preko učionice. Ona slegne ramenima.
Otvorila sam škripava vrata i praktički na prstima ušla u knjižnicu.Srećom,tu je bila samo grupica učenika koja je žurno listala knjige,ni traga Zabadalu,tj. Madame Pince.
Idealna prilika za posjet Zabranjenom odjelu.Mislim,barem pokušati…
Maknula sam se sa vidika onim učenicima,i upotrijebila čaroliju iluzije.Mislim da je ona sasvim dovoljna ako se želim prikriti.Još sam malo mozgala,pa sam bacila 'Bešumato',na sve ostale osobe u knjižnici,jer nije poželjno da čuju neki šum dok se prikradam.
Vrata Zabranjenog odjela se nisu htjela otvoriti,iako sam se poslužila 'Alohomorom'.Ni 'Descendo' nije bio uspješniji, ali konačno je upalio 'Dissendium'.Polako gurnem vrata u stranu.Odjel je izgledao drevno,prastarih polica ispunjenih knjigama uglavnom kožnatih korica.Prekrivao ih je podeblji sloj prašine,po čemu se dalo zaključiti da čak ni madame Pince ne gura svoj dugi nos često ovamo.Zaobišla sam «Najopakije Napitke» i «Sablasne uroke» i došla do police «Povijest izvorne čarobnjačke loze».Čula sam glasan šum iza sebe pa sam trgnula tako da sam zamalo srušila policu pored sebe.
'Homenum Revelio',pomislim. Na moj sveopći užas,štapić se trznuo,što je značilo da sam u gabuli.
Netko osim mene je u Zabranjenom odjelu.
Provjerila sam sve police i retke, ali nikoga nisam našla.Ruke su mi se tresle od nervoze.Opet sam sve provjerila, i ništa.Vratila sam se do police s knjigama o čistokrvnim obiteljima i kratko zaokružila pogledom sve naslove.Za oko mi je zapela knjiga s naslovom «Prirodno plemstvo:Čarobnjačka genealogija.» Zgrabila sam je i pogledala na sat:imam još dvije minute do zatvaranja knjižnice.Pohitam prema izlazu:
«Ne tako brzo.» Ukipila sam se,krv mi se sledila u žilama.Polako sam se okrenula i shvatila da preda mnom stoji bestjelesna ruka sa štapićem,u visini mojih očiju.
'Levicorpus!' pomislim i netko se izvrne naopačke,a komad odjeće padne na pod.
'Lumos maxima', prošapćem i odahnem.
Preda mnom je stajao James Potter;očito se koristio Plaštem nevidljivosti.
«Kvragu,Potteru,već sam mislila da sam gotova.»,trznula sam štapićem i prizemljila ga.
«Tko kaže da nisi?» reče on rastreseno.
«Sudeći po tome da se i ti smucaš zabranjenim prostorima,i…ah…koristiš obiteljsko naslijeđe,» pogledom okrznem Plašt, «sumnjam da ćeš me prijaviti ,inače smo u istoj kaši.»
Ustao se,a u rukama je držao knjigu naslova «Kako postati animagus.» Dobacila sam upitan pogled.
Pogledao me i suzio oči:
«No,budući da je stanje takvo kakvo je,pobrinimo se da ne ostavimo tragove,»reče.
Kopirao je primjerke dviju (nedopušteno) posuđenih knjiga i vratio ih na police, dok su originali ostali kod nas.
«Imamo još minutu,idemo!Idi ti prvi,Plašt je sigurniji od čarolije iluzije,»pojasnim i gurnem ga van.Madame Pince je bila zadubljena u knjige tako da sam imala samo nekoliko sekundi da ogledam situaciju.Očito je već otjerala sve učenike,jer je stupio kraj radnog vremena.Kao što sam očekivala podigla je pogled i ugledala štapić i knjigu koji sami stoje u zraku.Čarolija iluzije je odmah popustila i po njenom izrazu lica nesumnjivo me je vidjela.Budala Potter je zbacio Plašt u očajničkom pothvatu,tako da sam morala reagirati:
'Confundus!' rekla sam i uperila štapić u madame Pince,koja se počela zbunjeno ogledavati prostorijom.Užurbano sam joj prilazila govoreći:
«Zatvorili ste knjižnicu u 22 h navečer.Prije toga ste pregledali popis vraćene literature.Niste vidjeli ništa neobično.Zatim ste se zaputili u krevet,prije toga ste umjesto Filcha nahranili gospu Norris,» kažem.Znala sam da uvijek hrani Filchevu mačku u ovo doba,jer se Filch pokušava dočepati Peevesa.
Madame Pince je pokorno zakimala glavom.Ošamutila sam je što nam je trebalo dati nešto vremena da se iskrademo iz knjižnice.
Opet sam upotrijebila 'Bešumato' u predvorju da se mogu slobodno izderati na Pottera.
«Budalo!Zašto si se otkrivao ako si mogao pobjeći?! Ovako sam morala koristiti dosta kompliciraniju čaroliju od one koju sam namjeravala!»
On slegne ramenima: «Činilo mi se da nije pošteno jer sam i ja sudjelovao.»
Izbezumljeno sam ga gledala:
«Molim?!Zašto Gryffindori imaju potrebu glumiti junačine i onda kada to zasigurno nisu?Dobro,sad je ionako sve gotovo,samo ćemo morati vratiti knjige natrag,inače će Zabadalo prepoznati kopije.Nije nesposobna koliko mislimo.»
«To bi onda trebali učiniti što prije.» reče on.
«Ma da,sto posto,onda smo sve ovo izveli iz vica?Ne znam kako ti Potteru,ali ja sam imala razloga za provalu.Ovako:držat ću je još neko vrijeme pod Confundusom,a onda ćemo opet provaliti.»

Huh...finally post...prvi u Novoj Godini...želim vam sreću!

subota, 22.12.2007.

Opet u Hogwartsu

Četiri zakukuljene prilike s maskama smrtonoša na licima su banule u kupe.Čudna činjenica jest da su imali rođendansku tortu u rukama.Na trenutak sam skamenjeno zurila u njih,no onda su skinuli maske,pa sam prepoznala Meg,Scorpiusa,Chiaru...
Bacili su se na mene vragolasto se smiješeći.
«Čovječe,niste normalni,kunem se da mi je srce otkazalo,»izbiflam u trenutku.Iako su našli krajnje neobičan način za to,bilo mi je drago da se bar netko sjetio mog rođendana.
Podignem obrve: «Nadam se da ste ušli neprimjećeni?»
Dok sam ja držala monolog,oni su već posve uklonili kukuljice i maske.Meg zakoluta očima i baci se na sjedalo nasuprot mojeg:
«Ma daj,lady L,relaksiraj se.Zar misliš da smo budale?Sretan rođendan!» rekla je,zavukla ruku u brdo slatkiša i dobacila mi pakiranje čokoladne žabe.Pogled mi je opet pao na tortu koju su krasili razni Slytherinski motivi.Chiara je(za divno čudo) bila odlično raspoložena.
Otvorila sam čokoladnu žabu i osim već navedenog našla sličicu poznatog čarobnjaka.
«Nicolas Flamel,» prokomentiram. Chiara je brzo otvorila svoju žabu i napravila prilično gadljivu grimasu:
«Harry Potter.»
Scorpius se trgne:
«Reducto!»
Nesretni Harry Potter je pokušao pobjeći iz okvira,no sve što se desilo jest da je od sličice nastao oblak prašine.Sjedio je pored Meg,i oboje su imali krajnje zabrinute izraze lica.Dijete im je očito donijelo više briga no što su očekivali.Chiara ih je ošinula pogledom,promrmljala nešto u stilu: «konzerve,»izvadila neku crnu knjižurinu i totalno se udubila u nju.
Ja sam se opet vratila svojim mislima.Iako to nitko nije htio priznati,u zraku se moglo skoro namirisati da Slytherini nikada nisu bili ugroženiji.
Mene je već nekoliko tjedana mučio moj štapić.Nije bio u stanju izvesti ni najjednostavniju čaroliju.Osjećala sam se totalno bezvrijedno i znala sam da mi je samo jedna osoba mogla pomoći oko štapića,što je značilo da je moram potražiti odmah nakon što dođem u dvorac.
Niz prozor Hogwartske lokomotive su klizile kapljice kiše,koje bi se na pola puta zaledile.Zabrinuto sam promatrala taj proces,pitajući se događa li se isto meni?Nisam se mogla ne sjetiti stiha bezjačke pjesme koju koju sam čula na peronu:
«...I can't hold on to me,wonder what's wrong with me?...»


***


Raspakirala sam se i večerala.Ogledavala sam se po dvorani u nadi da ću ga ugledati,no nisam ga vidjela.Nije bio čak ni za Rawenclawskim stolom.Već sam odustala kad sam na izlazu iz dvorane presrela grupicu Rawenclawa.
«Je li itko vidio Alhira..?Je li itko........?»nitko me nije doživljavao pa sam samo duboko uzdahnula.Osjetim kako me netko lupka po ramenu i krenem se na peti.
Ugledam osobu koja mi je u ovom trenutku najmanje trebala.
Ljubomorna girlfriendica.
«Zasto ti trrazila Alhirr?»upitala me Tara Joyce,sa očitim francuskim naglaskom.
Tara je očito bila djelomično veela.Duga srebrnasto plava kosa spuštala joj se niz leđa ravno do struka.Bila je prilično krhke građe,ali vrlo dostojanstvena držanja.Nestrpljivo me promatrala svijetlo-plavim očima.
Pored nas je prolazila Gryffindorka koju sam zapamtila kao Alexandru sa svojim dečkom,pojma nemam ime.On je blenuo u Taru,no Alexandra ga je brzo osvijestila strateškim udarcem lakta u rebra.Na to su mu ispale knjige iz ruku.Alexandra je zakolutala očima i izgledala kao da gubi strpljenje.Nijedna cura u školi nije naročito simpatizirala Taru.Neke je jednostavno nisu voljele,dok su druge bile ljubomorne.
Nasmijala sam se nečemu nepostojećem i jezgrovito se obratila Tari:
«Trebam razgovarati s Alhirom.»
Alexandra nas je sada pozorno motrila.
Tara je izvinula je gornju usnicu:
«Zasto se ti obrracala mi kao ja zao'stala?Sto ti trrebala moja decko?»
«O za ime svega,neće ga poje*ati,reci joj više gdje je!» Alex je očito prekipjelo.Nisam mogla zatomiti smijeh.Onaj nesretni dečko je napokon skupio sve knjige.Tara nas je ošinula dostojanstvenim pogledom i rekla:
«Ja misliti on u nasa kul'a.Ne biti sigurrna.»
Okrenula se i otišla.

***

Totalno zbunjeno sam promatrala teška drvena vrata kojima sam se približavala.Tek nakon još par koraka naprijed sam ugledala zvekir u obliku orla.Otvorio je kljun i iznenađujuće ugodnim glasom zapitao:
«Koje dvije slabe točke ima bazilisk?»
Lutala sam pogledom i razmišljala….
«Am…za baziliska je kobno pijetlovo kukurikanje i miris lasice?» izgovorila sam to nesigurno,tako da je više zvučalo kao očajnički prijedlog nego odgovor.
Na moje olakšanje opet začujem glas:
«Točno!»
Uđem u Rawenclawsku prostoriju.U vidokrug mi je odmah zapela sjenka koja je stajala pokraj kipa,tj. poprsja Rowene Rawenclaw.

Yeey ljudi...new post...nadam se da napokon uživate u praznicima...ja sigurno jesam.Škola je dobro prošla...4 u gimnaziji..ništa nisam pala..!!
Nadam se da ste i vi happy...Sretni blagdani i sveukupno..ali valjda se još čujemo..:P

petak, 07.12.2007.

Povijest obitelji Zabini

Visoka,tamna prilika je panično koračala gustom šumom osvrćući se kao da se boji da je netko prati.Pažljivo je izbjegavala usahlo drveće.Približavala se trošnoj kolibici na rubu tamne šume.Iz kolibe su se čuli očajnički krici.Prilika zastane.
Crna kukuljica otkrije oholo lice Blaisea Zabinija.Smeđa kosa je bila progorena na pojedinim mjestima,a lice prilično izgrebano.
Lagano je otvorio vrata.U kolibi je bio mrkli mrak.
«Ima li koga?»upita.Kao odgovor je dobio otegnut jecaj.
«Lumos,» on prošapće.Koliba se u trenutku osvijetlila i otkrila iscrpljenu ženu suznih očiju u kutu prostorije.Odjeća joj je bila krvava.U naručju je nježno ljuljala tek rođeno dijete.Beba je bila neubičajeno sitna i velikim sivim očima je mirno promatrala majku.
Ženi su potekle suze niz obraze.
«Anne,» Zabini slabašno uzdahne.Njegovim hladnim srcem prostruji toplina.Prišao je svojoj obitelji i zagrlio ih.Beba je sada usmjerila svoje velike oči na njega.
«Kako ćeš je nazvati?» upita Zabini ženu.Ona poljubi bebu u čelo i šapne:
«Laura.»
Zabini ponovno postane bolno svjestan istine.
Bio je u bijegu već 5 godina.Aurori nisu bili naročito milosrdni prema smrtonošama nakon pada Gospodara.Bio je svjestan da se nije izvukao kao Malfoyevi i da neće moći pružiti svojoj obitelji siguran život.Njegov bijeg se nastavlja.
«Laura Robin,» rekao je on i polako ustao.Gledao je ženu s djetetom i urezivao tu sliku u pamćenje.Žena je sad sasvim glasno plakala.Sagnuo se i poljubio je,zatim se uputio prema vratima.Izašao je i zatvorio vrata.Vrlo glasan krik propara tišinu.Zatim uslijedi dječji plač.
Zabini se osjećao kao da ga je netko pogodio u srce.


***

«Au.»
Probudila sam se tako da sam tresnula o pod.
«LAURA ZA IME SVEGA!!!» kućom odjekne krik moje majke.Moram se spremati za Hogwarts.Odjenula sam se i sišla u kuhinju.Majka je već bila spremna,kao i kovčezi koji su stajali do nje.Mrmljala je nešto sebi u bradu.Nije se ni sjetila da mi je danas rođendan.
Anne Robin bila je žena plave kose do ramena i smeđih očiju.Bore mrštenja je usavršavala već godinama,tako da ju je zapravo bilo nemoguće vidjti vedru.
«Ah,da,mislim da ćemo se aparatirati.Neće ti naškoditi malo vježbe,»reče ona.
Još sam bila u polusnu.
Za nekoliko trenutaka sam se našla na peronu.Koračale smo do zida.Lijeno sam prešla pogledom uokolo i uočila neke kolege.Ali nikoga od Slythera sa šeste godine.
Uočila sam majčin zgađen pogled dok je promatrala bezjačku djecu.
«Nakoti,izrodi,mutnjaci,mješaci...čemu li sve ne daju da se šeće čarobnjačkim svijetom.»
Zakolutala sam očima.Do I look like I care?!?
Primjetim da je naglo skrenula pogled.Na desnoj strani se obitelj Potter opraštala od svoje djece.Albus je bio na šestoj,Lilly na četvrtoj a James na sedmoj godini.Uputili su prilično opak pogled prema nama.
Većina ljudi je znala od koga potječem,i da je majčino prezime iza mog imena samo krinka,kao i kod djece ostalih smrtonoša.
Majka me povukla za rukav,i promotrila pogledom takozvane majčine zabrinutosti,koja joj je očajno pristajala.
Sve ove godine življenje bez muža ostavile su na njoj traga.Nije me tretirala s pretjeranom ljubavlju,i,možda to zvuči hladno,ali svake godine nakon škole uopće nisam osjećala čežnju za domom.Oca sam viđala najviše jednom godišnje.
Popravljala je ovratnik moje pelerine.
«Pazi da se ne petljaš s bezjacima i ostalim mutnjacima više nego što je potrebno.Čast čistokrve obitelji je jedino na što se sa sigurnošću možemo osloniti,s obzirom na miran život tvog oca,» rekla je s gorčinom i sarkazmom u glasu.
«Kao da je bitno,»procijedila sam kroz zube i popela se na vlak.
Smjestila sam se u praznom kupeu i naslonila lice na hladan prozor.Uranila sam,nitko od Slytherina još nije ni došao.Lagano sam zadrijemala,tako da nisam primjetila kada su vrata kupea lagano kliznula u stranu.Otvorila sam oči i kriknula.

Evo to je taj prvi post(hehe)...bacite koji komentar više čisto kao ohrabrivanje "početnika"
(yea right:p)...
Polako počinjem sređivati boxeve...javim vam bude li mi nešto special trebalo...

subota, 01.12.2007.

1st one

Dakle ovako za uvod....priča ide nakon sedme knjige...
Prošle su 22 godine otkada je lord Voldemort pao.Harry Potter ima 40 godina,vjenčan je s Ginny i ima dva sina,Jamesa i Albusa te kćer Lily.Ron i Hermiona su također vjenčani te imaju djecu.
Hogwarts je nastavio raditi po uobičajenom.Svijet magije još uvijek miruje nakon najvećeg rata.Dotada.

P.S
trebam:
4 gryffindora
4 rawenclawa
4 slytherina
3 ili 4 hufflepuffa

Novi post će biti neko vrijeme u pripremi...što znači otprilike tjedan,tjedan i pol...ali ne brinite..javim vam svima...